Šta je ključno za pokretanje zelene transformacije u Srbiji nakon Glazgova?

22. December 2021.

Foto: Vladimir Živojinović za UNDP

Burne debate sa klimatske konferencije u Glazgovu su se smirile, ali naša klima nastavlja da se zagreva. Šansa da svet zadrži porast globalne temperature na 1,5°C u poređenju sa predindustrijskim periodom je pod znakom pitanja. Posledice klimatskih poremećaja bi mogle da postanu katastrofalne, a neke su već nepopravljive.  

U Glazgovu je postignut napredak u dostizanju 3 cilja postavljena na samom početku COP26: Države su se obavezale da dalje smanje emisije gasova sa efektom staklene bašte (GHG) kako globalno zagrevanje ne bi prešlo granicu od 1,5°C; Razvijene zemlje su se obavezale da dostignu cilj od $100 milijardi godišnje za finansiranje klimatskih aktivnosti u ranjivim i zemljama u razvoju. Takođe su se obavezale da će do 2025. godine jednaku pažnju posvetiti prilagođavanju na klimatske promene, kako u smislu finansiranja tako i u osmišljavanju politika. Na kraju, COP26 je rezultirao usvajanjem „Klimatskog pakta iz Glazgova“ - mape puta za postizanje ciljeva dogovorenih u Parizu.

Rezolucije iz Glazgova o smanjenju emisija metana i očuvanju šuma i zemljišta su prekretnica i daju osnov za delotvornu i brzu klimatsku akciju. Preko 100 zemalja, koje čine 70% globalne privrede, predvođene SAD i Velikom Britanijom, obavezale su se da smanje emisije metana za 30%, a više od 140 zemalja da zaustavi krčenje šuma, do 2030. godine. Pohvalno je da je Srbija podržala ove dve važne rezolucije.  

COP26 nam je pružio nadu i sigurnost da možemo da stvorimo bezbedan i prosperitetan prostor za život ljudi na ovoj planeti. Ali vremena za gubljenje nema: čeka nas veliki posao.

Treba da ubrzamo napore za smanjenje nekontrolisane upotrebe uglja i neefikasnih subvencija za fosilna goriva i prepoznamo potrebu za podrškom pravednoj tranziciji za ljude koji rade u privrednim granama vezanim za upotrebu fosilnih goriva, poput industrije automobila i čelika, proizvodnje cementa i električne energije. Države će takođe morati da igraju transparentno i fer u izveštavanju o ciljevima za smanjenje nacionalnih emisija GHG. Klimatski pakt iz Glazgova obavezuje 197 potpisnica da sledeće godine, na COP27 u Egiptu, podnesu izveštaj o svom napretku ka većim klimatskim ambicijama.

Srbija u fokusu

Tokom COP26, Srbija je izrazila opravdanu zabrinutost oko finansiranja zelene tranzicije, očuvanja energetske bezbednosti i podrške radnicima da pređu u zelene industrije.

Dobra vest je da je novca ima, ali da bi „zeleno finansiranje“ imalo smisla, potrebno je povećati klimatske ambicije, koje se ogledaju u Nacionalno određenim doprinosima (NDC) - planovima koji sadrže ciljeve za smanjenje emisija GHG i  put zaprilagođavanje na klimatske promene i način na koji će oni biti postignuti, obično do 2030. godine. Usvajanje revidiranih NDC, koje je Srbija najavila pre samog COP26 - je najbolji način da se osigura pristup brojnim globalnim i bilateralnim fondovima i grantovima za borbu protiv klimatskih promena i očuvanje životne sredine, kao i povoljnim zelenim zajmovima i drugim pozajmicama.

Snažan privredni rast Srbije i značajna ulaganja u infrastrukturu su očigledni. Da bi se taj rast održao i nastavio, potrebna je duboka dekarbonizacija i zelena transformaciju, posebno jer znamo da na najznačajnijem izvoznom tržištu za srpske proizvode, u EU, potrošači uveliko preferiraju robu sa niskim „ugljeničnim otiskom“.

U Srbiji, energetski sektor je ključan za klimatski neutralnu privredu i društvo. Povećanje energetske efikasnosti (EE) i veće korišćenje obnovljive energije u privredi (uključujuči objekte, transportni sektor i industriju) su najvažniji pokretači prelaska na čistu energiju. To će dovesti ne samo do uštede energije već i do smanjenja štetnih emisija i zagađenosti vazduha.  

Srbija sada troši 3 puta više energije po jedinici BDP-a u odnosu na prosek EU. Povećanje EE u javnim objektima za samo 10% bi ukinulo potrebu za 1 starijom termoelektranom. Renoviranjem javnih i privatnih objekata i podrškom privrednicima da smanje potrošnju energije u proizvodnom procesu, mogla bi da se dodatno pospeši EE.  

Prilagođavanje na novu klimatsku stvarnost

Istovremeno, neophodno je da zajedno krenemo da se prilagođavamo na već prisutne promene klime. Srbija i Jugoistočna Evropa se zagrevaju brže od globalnog proseka i ovaj region će biti snažno pogođen klimatskim promenama. Deca rođena danas će vrlo verovatno doživeti dramatične posledice sve intenzivnijih poplava, požara, suša i njihovih pogubnih uticaja na privredu. Poljoprivrednici će ostati bez prihoda, a drumska i železnička struktura će biti teško pogođene. Uz sve to, cena nedelanja će biti veća od cene delanja. Do kraja ove decenije, Srbija bi mogla da pretrpi štetu u visini od $13 miliona.

Da bi se osigurala otpornost privrede i društva, potrebno je fokusirati se na navodnjavanje, upravljanje vodama i posledicama suše. Izveštaj UNDP-a ukazuje da će, bez navodnjavanja, do kraja 2030. prinos kukuruza pasti za do 58%, a prinos pšenice za 16%. To će najviše pogoditi male poljoprivrednike i sezonske radnike. Celokupno stanovništvo će biti pogođeno smanjenom dostupnošću i mogućim porastom cena hrane.

Da bi obezbedila dovoljnu količinu vode za proizvodnju hrane i energije, Srbiji trebaju otpornije vrste useva, brane i rezervoari, kao i drenažni sistemi. Izgradnjom postrojenja za preradu otpadnih voda bi se smanjilo organsko zagađenje vodotokova i jezera i obezbedila njihova upotrebljivost u slučaju visokih temperatura i očekivanih nestašica vode.

Takođe, brojna manja inovativna rešenja su sve dostupnija i mogu se lako primeniti kako bi pomogla srpskim poljoprivrednicima. Na primer, naučnici iz Instituta Mihajlo Pupin su razvili inovativnu tehnologiju za efikasno korišćenje resursa i otpornost useva na promene klime.

EU i UNDP podržavaju ulaganja u inovativne tehnologije i privredu, kao i transfer inovativnih tehnologija u Srbiju - u cilju smanjenja emisija GHG, unapređenja otpornosti na uticaje klimatskih promena i stvaranja zelenih radnih mesta.

Finansijska injekcija za zelenu transformaciju

Kako bi pokrenula zelenu transformaciju, EU je pripremila Zelenu agendu za Zapadni Balkan, kao deo svog Ekonomsko-investicionog plana. Privrede Zapadnog Balkana su je u potpunosti podržale, a nedavno i usvojile regionalni Akcioni plan za njenu primenu. Agenda pokriva 5 širokih oblasti obuhvaćenih Zelenim dogovorom: dekarbonizaciju, smanjenje zagađenosti vazduha, vode i zemljišta, cirkularnu ekonomiju, poljoprivredu i proizvodnju hrane i zaštitu biodiverziteta.  

Od 2022. godine, EU i UNDP nameravaju da pokrenu dvogodišnju inicijativu, u saradnji sa švedskom agencijom SIDA i Evropskom investicionom bankom, koja će pomoći Srbiji da baš u ovim oblastima unapredi politike, preduzme konkretne aktivnosti i poveća ulaganje u zelenu transformaciju. Kroz program IPA 2020, EU i Srbija su opredelile 8 miliona evra za borbu protiv zagađenja vazduha i gubitka biodiverziteta i podršku privredi da pređe na cirkularnu ekonomiju. Deo ove podrške je namenjen i uvećanju opsega zelenih projekata.  Pozivamo i druge donatore, banke i razvojne partnere da nam se pridruže u sprovođenju Zelene agende u Srbiji.

Pored doprinosa dekarbonizaciji privrede, nadamo se da će ova inicijativa pokrenuti i malu zelenu industrijsku revoluciju u Srbiji, predvođenu nacionalnim i lokalnim vlastima, industrijama, javnim i privatnim preduzećima i civilnim društvom.  To će takođe doprineti ubrzanju procesa usklađivanja sa standardima i normama EU.

Veliki broj ljudi u Srbiji je sve zabrinutiji za životnu sredinu. EU ima najstrože zakonodavstvo za zaštitu životne sredine u svetu. Kada se dobro primenjuje, ono dovodi do smanjenja štetnih emisija i zagađenosti vazduha, obezbeđuje čistu vodu i dovodi do stvaranja novih radnih mesta i privrednog rasta. Verujemo da će striktna i puna primena relevantnih zakona EU, transponovanih u srpsko zakonodavstvo, doprineti zaštiti životne sredine u Srbiji.

Uprkos nespornim koristima zelene tranzicije za zdravlje i životnu sredinu, nedavna globalna nestašica energenata i rastuće cene gasa su dovele do pitanja da li je napuštanje fosilna goriva ipak previše rizično. Naprotiv, takve krize bi trebalo da nas još više poguraju ka obnovljivoj energiji i zelenim rešenjima. Jedna od glavnih poruka COP26 je da će ulaganje u zelenu energiju postajati sve jeftinije, dok će ulaganje u fosilna goriva postajati sve skuplje.

Na duže staze, prelaz na zelena rešenja je pametan izbor. To je i jedini izbor za opstanak kako ljudi, tako i za privrede i cele planete. Veliki ulog je u igri. 

Ovaj članak je prvobitno objavljen u nedeljniku Vreme.