Kako je prva digitalizovana njiva u Srbiji povećala prinose uprkos suši?

23. December 2021.

Foto: Vladimir Živojinović za UNDP

Prašnjavi put kroz suvu i ispucalu zemlju, okružen osušenim kukuruzom u ataru sela Belegiš vodi do zelene oaze ratarskog gazdinstva poljoprivrednog proizvođača Nikole Lončara. Ovaj rođeni Belegišanin prvi je poljoprivrednik u Srbiji koji se upustio u avanturu digitalizovanja imanja na kome uzgaja povrće za prodaju. Jedan od razloga što se odlučio na taj, pionirski korak za domaću poljoprivredu, jeste i veliki rizik koji u poslednjih nekoliko godina donose suše.

O kolikom je riziku reč govori i podatak da je 2021. godine Srbija oborila neslavan temperaturni rekord, zabeleživši najtopliji jun u poslednjih 100 godina.    

- Postalo je sve nestabilnije u poslednjih pet, šest godina, pa i više. Svake godine klima se menja. Padavine su neredovne. U proleće ih bude previše, pa ih nema leti, onda kada su najpotrebnije. Od kada se bavim poljoprivredom, nikada se nije dogodila totalna šteta od suše, kao što je bio slučaj pre četiri godine. – objašnjava Nikola.

Upravo te godine Nikola je upoznao stručnjake sa Instituta Mihajlo Pupin u Beogradu od kojih je nabavio pametni uređaj Mobisan - mobilni solarni elektrogenerator. Mobisan je proizvod multidisciplinarnog inženjerskog i agronomskog tima, ciljno projektovan za mala i srednja porodična poljoprivredna gazdinstva,  budući da 95 odsto poljoprivrednih gazdinstava registrovanih Srbiji ima manje od 10 hektara zemlje.

- Uređaj je kombinacija senzorsko-računarskih mreža. Ima senzore u zemljištu i digitalnu meteorološku stanicu, bežičnu komunikaciju i računarski sistem koji prikuplja mikroklimatske i informacije o zemljištu. Koristi ih da bi automatski navodnjavao i dodavao đubrivo,  ili informacije prenosio Nikoli kako bi on odlučivao. Šalje ih bežično na uređaje poput mobilnog telefona. Njime može da se upravlja daljinski i namenjen je  za racionalno korišćenje prirodnih resursa. Daje zemlji ni manje ni više, nego onoliko koliko joj je potrebno. Time se ostvaruju materijalne uštede, ali i čuva zemljište od nepotrebnog viška hemikalija – objašnjava Aleksandar Rodić, rukovodilac Laboratorije za robotiku u Institutu Mihajlo Pupin. Ove godine Nikola je pod kukuruzom je imao 20 hektara zemlje, pod pšenicom 10 i više od 4 pod povrćem. Uspeo je da posadi dve ratarske kulture na istoj parceli zahvaljujući tome što je navodnjavao njivu tokom cele šestomesečne sezone. On kaže da mu sistem koji sada koristi omogućava stabilnost prinosa, koja je osnovni uslov za ugovaranje prodaje povrća velikim marketima.

- Početkom godine sadim povrće za poznate kupce. Količinu ugovaram još u zimu i proleće za određenog kupca. Ako nemam stabilne prinose, ne mogu da ispunim ugovor, a onda se plaćaju i penali.

Zahvaljujući tome što Mobisan radi na energiju sunca i vetra, Nikola više ne koristi dizel gorivo, čime štedi novac i čuva životnu sredinu od zagađenja. Zamena dizel agregata solarnim za njivu od 10 hektara po sezoni na gorivu štedi 3.375 evra, a u emisijama CO2 6.750 KG. Osim toga povećao je i prinos, i to za 30 odsto. Ukupan prinos paprike po sezoni sada je jednak jednoj kompoziciji voza od 10 vagona punih paprike.

- Štedim svoje vreme, pošto ne dolazim svaki čas na njivu da odvijam i zavijam ventile, uređaj to sve sam radi. Sistem mi sam kaže koliko đubriva, prihrane da pustim, koliko da zalivam i koliko dugo. Štedim struju, vodu i čuvam zemljište. Kako smo uradili ovaj sistem, prvi put sam išao na odmor da je to sve funkcionisalo i bez mene. Upravljao sam uređajem sa letovanja, iz Grčke – navodi domaćin Nikola. Investicija u digitalnu njivu veličine 10 hektara se isplati za tri godine.  

- Mobilnost, plus obnovljivi izvori energije su ključ za srpsku poljoprivredu. Pored naučno-stručnog izazova, imali smo i etički motiv da pomognemo Nikoli kao reprezentativnom primeru onih 95 odsto poljoprivrednih porodičnih gazdinstava u Srbiji, jer više od milion ljudi u Srbiji se bavi poljoprivredom i živi od toga. Nije rešenje samo dati nekome subvencije, moraš ga naučiti i dati mu tehnologiju da bude uspešan - ističe Aleksandar .

Tehnološke inovacije u poljoprivredi omogućavaju prilagođavanje na izmenjene klimatske uslove i istovremeno doprinose smanjenju emisija gasova sa efektom staklene bašte (GHG).

***

„Razvoj inovativnih rešenja u oblasti pamentnog korišćenja zemljišta u poljoprivredi“ Instituta Mihajlo Pupin je nagrađeno kao jedno od 11 najboljih inovativnih i klimatski pametnih rešenja u okviru projekta „Lokalni razvoj otporan na klimatske promene“, koji Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) sprovodi u partnerstvu sa Ministarstvom zaštite životne sredine, uz finansijsku podršku Globalnog fonda za životnu sredinu (GEF).